IZVJEŠTAJ

LJETNA ŠKOLA BOSANSKOGA JEZIKA I KULTURE

Od 27. do 29.07.2015. godine, u organizaciji BZK „Preporod" Brčko distrikt Bosne i Hercegovine, najmlađi članovi Preporodovih sekcija (Škola stranih jezika, Ansambl pjesama i igara, Mješoviti hor, Dramski studio „Arlekino"), njih četrdeset četvero, putovali su u Hercegovinu u okviru projekta „Ljetna škola bosanskoga jezika i kulture".

PRIPREMNE AKTIVNOSTI

Putovanju su prethodile tematsko-edukativne radionice održane 24. 07. 2015. godineu zgradi Islahijeta. Obrađeno je pet tema, a šesta tema odnosila se na praktičan rad Izrada stećka od gline, voditeljica ove aktivnosti bila je mr. Emina Osmić-Hajdarević.
Teme koje su obrađene odnosile su se na srednjovjekovnu bosanskohercegovačku pismenost, umjetnost stećaka, poeziju Maka Dizdara, te putopis.
Radionice su realizirane sljedećim redoslijedom:
Bosančica. Učimo da pišemo bosančicu. Ispisujemo svoja imena bosančicom.)
Voditeljica ove radionice bila je mr. Emina Osmić – Hajdarević

Simbolika podignute desnice na stećcima. Razgovaramo sa likovima sa stećaka.Postavljamo pitanja:Sloboda, istina, napredak, pravda i solidarnost – i umjetnička istina.
Ovu radionicu je realizirala Sanela Bešić – Mujanović, prof.

Intertekstualnost u poeziji Maka Dizdara. Tražimo govor stećaka u zbirci Kameni spavač.
Ovu aktivnost vodio je Edin Jašarević, prof.

Putopis Evlije Čelebije. GradoviKonjic, Počitelj, Stolac, Blagaj i Mostar su u Čelebijinom putopisu. Kako ih je doživio Čelebija? A šta mi znamo o njima?
Radionicu je vodio Almir Denić, prof.

Putopisac Zuko Džumhur. U okviru ove radionice pogledali smo i kratki film iz serijala „Hodoljublja", Džumhurova posjeta Mostaru. Ovu temu je realizirao
Ernad Osmić, prof.

I na kraju "putopisnih radionica"učimo kako pisati putopis, pripremamo se za njegovo pisanje tokom putovanja – umjetničko oblikovanje zapažanja, dojmova/utisaka i razmišljanja o svemu što je zaokupilo našu pažnju na putovanju.

PUTOVANJE OD BRČKOG DO STOCA

Prvi dan putovanja bio je rezerviran za Bijambarske pećine i Konjic.
Tri sata putovanja, uz jednu kraću pauzu, i eto nas u prelijepom ambijentu zaštićenog pejzaža Bijambare. Uživamo u vožnji turističkim vozićem kroz crnogoričnu šumu i šetnji do Srednje bijambarske pećine. S desne strane primjećujemo nekropolu stećaka i već tada dogovaramo povratak pješečenjem. Čekajući vodiča kroz pećinu uživamo sa raspjevanim članovima Preporodovog hora – „Razbolje se šimšir list..." Preodjenuli smo se u skladu sa zahtjevima ambijenta u koji ulazimo. Stalaktiti i stalagniti. I ponovo horska pjesma u dvorani u kojoj se jedanput desilo i vjenčanje, o kojem nam priča naš vodič. Za razliku od svatova mi smo bili adekvatno obučeni, ali smo ipak žurili u susret suncu. Pješačkom stazom krećemo se prema stećcima. Preko panoa, koji se nalaze uz puteljak, upoznajemo se sa florom i faunom. Grupa od 39 stećaka, smještena na lokalitetu Dolovi, u sklopu zaštićenog pejzaža Bijambare, izmješetna je 2013. godine iz Donjih Ćevljanovića. I to se nije desilo prvi put. Prvi put su premješteni (svega tridesetak metara) 1959. godine, a da grobovi ispod stećaka nisu istraženi, niti sačuvani. Od ovog mjesta kreće gorka spoznaja o nama (baštinicima) i našem nemaru i nezainteresiranosti za materijalno i duhovno blago ove prelijepe, prebogate male zemlje.

U Konjicu smo uživali uz kristalno čistu Neretvu, te u šetnji preko starog, a novog mosta dobrotvora Haseći Ali-age, kojeg su 1945. srušili Nijemci. Iako je most nakon toga obnavljan više puta, današnjim (a starim) sjajem zasjat će 2009. godine. Posjetili smo Zavičajni muzej i depadans Muzeja – rodnu kuću Zuke Džumhura. Ono što nismo uspjeli da vidimo Zukin je mural, koji se nalazi u Konzumovom marketu...

Sutradan, prešavši tačku „gdje se Bosna s Hercegovinom spaja" zaputili smo se u stari grad Počitelj. Iako se živa na termometru užarila, a hercegovačko sunce pržilo nemilosrdno, putnici namjernici nisu odustali – popeli su se na vrh tvrđave. Nismo se mogli oteti dojmu/utisku, kako će, nastavi li se ovako, tvrđave uskoro nestati. Nedostaje ljudske ruke: jedne teške, ukrotiteljske, koja bi kažnjavala ljudsko omalovažavanje prostora na kome se nalazi i druge blage, nježne, da pomiluje ovaj prostor i zaštiti zdanje od zuba vremena.
Dvorišni i unutrašnji prostor Šišman Ibrahim-pašine džamije zaštitio nas je nakratko od vrelog hercegovačkog sunca.

Nastavljamo put prema Radimlji, zaštićenoj nekropoli stećaka. Turistička zajednica Hercegovačko-neretvanskog kantona , Javna ustanova za razvoj turizma i zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa "Radimlja" Stolac spoznala je vrijednost državnog / nacionalnog blaga, i osim ogradom, zaštitila stećke i ulaznicom od 4KM. Nekome se to učini mnogo, a kada uporedite sa cijenom kutije cigareta, koja nestane, ovisno o stažu i apetitu konzumenta, ipak, za tili čas, a stećci odolijevaju stoljećima, onda je ulaznica ipak simbolična. Učesnici Ljetne škole, odmah su prepoznali stećak, čiji su motiv pravili od gline na pripremnoj radionici, na kojem je čovjek s podignutom desnicom, te čitali zapise na bosančici, tačnije, primijenili su stečeno znanje.

Putovanje nastavljamo prema Stocu u kojem nas, sa popisom stolačkih znamenitosti, čeka predsjednik Preporoda, gospodin Mensur Medar. Da bismo posjetili i vidjeli sve što je planirao gdin. Medar, onda bismo se u Stocu trebali ulogoriti bar tri dana. Ne vidjesmo nekropolu Boljuni (273 stećka), ali uživasmo u društvu mladih kupača i skakača na rijeci Bregavi. Ostasmo zadivljeni pred prirodnim ljepotama, ali nijemi pred izgledom grada. Kada je ovdje rat stao? Prepoznajemo bazene i prateće objekte koje mladi Stoca traže od vladajuće strukture za okupljanje, druženje, stvaranje projekata. Predah od ljudske nebrige nađasmo na prostoru između crkve, sahat-kule i džamije. Sa nekom gorčinom napuštamo Stolac... Toliko blaga, a toliko nebrige... zaborava... Ostaje naš dobri domaćin, usamljeni pojedinac, rekla bih, sa kojim se ponovo srećem, vrativši se s putovanja, u knjizi našeg sljedećeg domaćina, Mostarca Ibrahima Kajana. Kajan u putopisima „Pogled u Bosnu – tragom bosanskih kraljeva" opisuje Mensura Medara očima kojim sam ga i ja vidjela.

Sljedeće odredište – Blagaj. Hotel Ada. Pravi bazen. Do vrha pun vode. I kupača. (Za razliku od onoga u Stocu.) To nam je nedostajalo u vreloj Hercegovini. Preoduševljeni smještajem u novoizgrađenom hotelu, sigurni u udobnost koja nas čeka, uskačemo u bazen. Odlučujemo se za noćnu šetnju do Tekije na Buni i obećavamo si da ćemo doći ponovo u ranim jutarnjim satima. Ipak, rijetki to čine.

Poslije doručka i kafe/kahve uz rijeku Bunu, kojoj se istovremeno divimo, ali i osuđujemo maćehinski odnos pojedinaca (oni koji su išli u ranu šetnju znaju o čemu pišem) nastavljamo prema Mostaru. Fotografišemo se na Starom mostu, pazarujemo u trgovinama načičkanim suvenirima kineske, rjeđe domaće proizvodnje. U parku Alekse Šantića družimo se sa književnikom Ibrahimom Kajanom. Neki znaju da se njegova pjesma „U očima ptice žute" nalazi u Čitanci 6. Šetamo pored kuće – muzeja Svetozara Ćorovića, Alekse Šamtića pa do Emininog spomenika. Onda besplatno ulazimo u Muzej Hercegovine, gledamo film o Starom mostu, obilazimo izložbeni prostor. Posebno se zadržavamo u muzejskom prostoru posvećenom Džemalu Bijediću, tragično stradalom premijeru SFRJ. Mnogo nas je zadužio nekadašnji prvi čovjek države, stoga me ne čudi što se toliko radi na zaboravu kada su u pitanju sve naše kulturne institucije.

ZAKLJUČAK

Kada se pojavila ideja o Ljetnoj školi bosanskoga jezika i kulture, ona je bila koncipirana potpuno drugačije. Naime, planiralo se uključivanje djece iz Preporodovih sekcija, te djece sa prostora Republike Srpske, kao i djece iz dijaspore koja tokom ljeta borave na prostoru Brčko distrikta Bosne i Hercegovine s ciljem upoznavanja sa duhovnim i materijalnim bogatstvom domovine. Planirao se boravak na jednoj lokaciji na kojoj bi se realizirao cjelodnevni program koji bi obuhvatao edukativne (književne, muzičke, dramske) radionice, sportske aktivnosti i obilazak kulturno-historijskih znamenitosti. Iako su postojala obećanja političkih struktura da će u potpunosti finansijski podržati projekat, zadovoljili smo se znatno manjim sredstvima. Skloni improvizacijama u ostvarenju plemenitog cilja, odlučujemo se za trodnevno putovanje u Hercegovinu, a edukative radionice realiziramo uoči polaska.
Na zadovoljstvo mladih ljudi, sudionika/učesnika projekta, njihovih vodiča i roditelja, uzimajući u obzir otežavajuće okolnosti, potpunosti smo zadovoljni ovogodišnjom realizacijom Ljetne škole bosanskoga jezika i kulture. Smatramo da je ovaj projekat višestruko koristan za mlade ljude: upoznaju domovinu na drugačiji način no što to čini obrazovni sistem, šire svoje vidike, kritički razmišljaju, uče se toleranciji i od zaborava otimaju sve ono što nam je ostavljeno u nasljeđe.
Smatramo da ovaj projekat treba da zaživi jer je on od interesa za zajednicu u cjelini. Očekujemo moralnu podršku roditelja, udruženja građana, naših ljudi u dijaspori , kao i finanskijsku podršku političkih struktura.